$inneR

čet - 15.09.2005

Bolesno

He Got The Wrong Foot Amputated


The doctor had compassion
He tried to cure my disease
I was sweatin' on the way to the op room
Getting sedatives to put me at ease

They put me on a gurney in a hospital gown
They give me anesthetic and they strap my legs down
"You won't feel a thing," is what the doctor told me
We're gonna whack it off, whack it off, whack it off, whack it off...

HEY!!!
Man, you must be kidding me
Take a look! (He got the wrong foot amputated)
Hey!!!... You shoulda cut they other knee
Take a bow! (You got the wrong foot amputated)

Hey-ay, that leg was fine
You mean to tell me
that this stuff happens all the ti-ime
Hey-ay! This ain't my day!

--

"Ok, Mr. Johnson, I see you're here for the irreversable vasectomy."
"aryuhugh?"
"Well, we'll just get you shaved right here. This might sting a little."
"noooononooo"

__

Don't wanna hear no excuses
Its already too late
Don't try to say I got a two for one sale
A woman that I know when through a similar fate

She came in for a checkup and they tied up her tubes
Another one had cancer and they took the wrong boob
The other leg was sick and was the one with gangreen
Why didn't they whack it off, whack it off, whack it off, whack it off...

HEY!
Man, you must be kidding me
Take a look! (He got the wrong foot amputated)
Hey!!!... You shoulda cut they other knee
Take a bow! (He's getting pretty aggrevated)

Hey-ay, that leg was fine
You mean to tell me that this stuff happens all the ti-ime
Hey-ay! This ain't my day!

Weird All Yankovic



sri - 31.08.2005

Nakon puno vrimena

Evo opet san uvatija malo vrimena da se javim.

 Prošlo je dosta vrimena, dojmovi i osvrti su raznoliki, ovisno o eventu za koji su vezani.

Franceska se pokazala kao prava pijandura, jedino na nju nije trebalo pazit kada smo bili alkoholizirani, a Fallin'down Petra a.k.a. Majki može pojest više od mene što me se vrlo dojmilo.

Malo san se razočara Majom, koja sa osuševljenjem priča o pjevanju pjesama Miše Kovača (na svadbi uz harmoniku).

I tako to... Čujemo se1



čet - 21.04.2005

...

Zar nije divna???



  • Hajde još, što si stao?

    Od singerica (Neregistriran) (Neregistriran), u 13. svibanj 2005 22:39:00

  • ...

    Ma zanimljivo, što nađem kad se vratim. Kaos kod kolegice Rebecke... Interesantno je kako neki ljudi prihvačaju k srcu nešto što je prosrano tek tako. To bi bilo kao da netko mene shvati ozbiljno.

    A sad nešto predivno - dreamgirl...

    ako i samo ako mi uspije upload...



    uto - 08.02.2005

    Lipo je lipo

    Ja kao ja, u stranom svitu koji mi više nije stran, snalazim se svakim danom sve bolje, čak ni sa Vampirima više nemam nekih problema - svatili "ljudi" da moja krv baš i nije probavljiva. Tu sam di sam i ne bi se baš vratija tamo di sam bija al me uvik oduševi kad naslutim prisutnost nekoga iz starih dana.



    pet - 04.02.2005

    Miss Universe

    Iša sam po gradu, sreja sam miss
    uvalija joj šprehu jer tija sam kiss
    dala mi nije to me i ne čudi
    zbog osobne frustracije povećala je grudi.

    I prije je bila zgodna, stvarno, svaka čast.
    Od operacije joj nisam presta vadit mast,
    sad je grize savjest i ne da joj spavat,
    od operacije je nisam presta zajebavat.

    Sićam se kad prvu modnu imala je raviju
    dobila je proliv ka da ima dizenteriju,
    grizla je nokte, drmala je trema,
    na pisti od srama bila je crvena.

    Vrime čini svoje na piste se navikla
    na izbore za miss je otputovala,
    lip je bija tulum kad se ona vratila
    jer je tamo prvo misto skupila.

    Sad je u Zagrebu, pozira svaki dan,
    reklamira robu - to joj je bija san
    al' neće još dugo jer u Miami ide
    da Amerikanci njene grudi vide.

    Svratit će u New York na oko 10 dana
    McDonalds ćini čuda, dobra im je hrana
    ali mora pazit da se ne udeblja
    jer će na izboru biti posljednja.

    Bit će još traženija kada se vrati
    za sve novine interwiev će dati
    i uopće za nju bit će bolje sve
    u godinu dana zaradit će love.

    Al šta će bit kad prođe cila godina?
    Dobit će otkaz, eto ti ga na
    i još će je se povremeno viđat u Mili
    i sićat će se kakvi su to lipi dani bili.



    čet - 03.02.2005

    ...

    Evo da vas opet udavim.

     Nije mi jasno zašto se ljudi bune da nam je loše, a velika večina (ko i ja) slobodno vrijeme provode radeči nešto totalno beskorisno, tipa gledanje sapunica  i igranje igrica na kompu (ograđujem se od gledanja sapunica, to ne radim. Stočar je bio kap koja je prelila čašu, jer ne mogu svaki dan u isto vrijeme bit ispred TV-a pa da ga jebeš). Te sapunice i nisu tako loše sa gledišta neke sobarice, pa čak ih i neko malo mudriji može prožvakat kao razbibrigu ali tu ima nekoliko problema. Umniji ljudi su i zaposleniji i kada se odluče za sapunicu treba odlućit koju od mogučih 25 koje se mogu gledat. Dalje tu je i pokusni rok sa nekima od privlačnijih, a za svaku treba pogledat bar 4 epizode da bi shvatio ko tu koga jebe i zašto, i sama odluka je gubitak vremena. Odlučivanje o sapunici pokrene lavinu smanjenja produktivnosti, a kad odlučiš koju ćeš gledat nakon 10-ak epizoda i prestaneš gledat samo sise i guzice, kojih ima napretek, počneš pratit i "radnju", počneš i razgovarat s ljudima o omiljenoj sapunici, i onda daš otkaz tu gdje radiš i tražiš posao sobara ili sobarice. U slučaju da hočeš gledat sise i guzice, i samo to, počneš gledat i neku drugu sapunicu ili MTV. I tako sve ode k vragu.
    Igre su takođe ultraglupodebilna zabava, pogotovo od kada se pojavila mogučnost save progress. Ja sam ipak odrasao na komodorcu i svaki put kad bi želio igrat kretao bi iz početka. Možeš i želiš završit igru, uz isprike prema samome sebi tipa, učit ću čim prođem ovaj nivo, ili učit ću sutra, ili neću uopće učit...
    A moglo bi nam bit i bolje samo da nešto korisno radimo...



    pet - 28.01.2005

    Anonimnost je zlato

    Uvik sam više volija pričat (i pisati) o sebi iz razoga šta tako mogu reč šta me volja  a da se nikome ne zamirim. Vidim ima likova koji izvrču sve na šta nalete a o sebi ni slova. Divota jedna. A bar je ovo poljana istine, i osim nekolicine koja se međusobno poznaje svi su anonimci sakriveni iza nerazgovjetnih imena, pa ima mista za jadanja, moš izbacit frustracije i strahove, bizarne želje i morbidne maštarije-niko neće znat tko stoji iza toga.
    A najčesće su oni najprgaviji, rječiti štrkljavi klinci slični Bill Gatesu nesposobni za bilo što drugo pa imaju fetiš izvrtanja rečenica nađenih na netu i usljed toga padaju u ekstazu. Jadno.



    čet - 27.01.2005

    Kad ostanem bez teksta

    Nikada nisam a i neću shvatiti zašto me glupi ljudi nerviraju, oni koji ne znaju koja strana čavla, od moguče dvije,  ide u zid  a po kojoj se lupa. Majka priroda (i otac karikaturista) obdarili me solidnim intelektom ali i vrlo niskom granicom tolerancije za sve koji ga nemaju. A nije mi drago što je tako. Prevelika su moja razočarenja nekim cool osoboma kad ne shvati vic iz prve, dobiju i drugu šansu i...  Yes, total score = 0. Onda ostanem bez teksta, smatraju me šutljivim i čudakom, i ne shvačaju to što ja šutim kad nemam nešto pametno za reči.

    ...

    Šta je Mujo, sjediš i razmišljaš?
    Jok ba, samo sjedim.

    I što više reći.



    sri - 26.01.2005

    Najgore je kad me nešto podsjeti

    Sjene davne prošlosti još uvijek kaskaju za mnom. Stignu me kad posrnem pa me peru...  ...glupa sjeta i još gluplja nostalgija ...

    I ne vidim nekog smisla u očajavanju jer netragom je nestalo ono što sam i što nisam imao. Nema natrag, a natrag i ne gledam, nikada i nisam, gledam daleko napred i zato propustio sam nešto što bješe mi pred nosom. Kad dobijem nešto što sam davno želio,  nekako je žučkasto i naborano, nema više onu draž i nije mi jasno zašto sam bio spreman ubiti za to.

    Od onog starog Sinnera ostala je samo žila glupaća (ono nešto što mi je samo stvaralo probleme i bed sektore na svijesti, a nije služilo ničemu), ono nešto što mi u trenutku nabrekne ispod brade i onda sam lud, onda sam svemočan, ravan samom Bogu.

    Ono nešto što u trenutku i splasne i nađem se negdje gdje ne želim biti, ali tu si, nestala je moć i sve što lići na nju i mogu se samo koprcati u blatu, a sve je bilo moguče i tako blizu.

    Ne bismo li se mogli udružiti i napraviti nešto što bi se zvalo Instant žila glupaća, bilo bi besplatno i u neograničenim količinama, pa bi svi bili dozirano močni, ne bi više bilo blata iznebuha.

    Sada kada mi nabrekne ignoriram je jer je došlo novo vrijeme, nisam više tako mlad i bezbrižan, samo odem do birtije, pijem pivo, dosađujem ljudima oko sebe i osiječam se tako staro pričajući o mladosti...